Grof Sigmund Joachim von Trauttmansdorff (1641. – 1706.), austrijski general i vojskovođa, obnašajući svoje dužnosti često je putovao, a o svojim doživljajima, zapažanjima i dojmovima vodio je opsežan dnevnik. Sam je dnevnik stoga vrlo važan povijesni izvor iz kojeg možemo doznati o stanju određenog području s kraja 17. stoljeća. U ovom slučaju zanima nas što je napisao o Đurđevcu i đurđevečkoj utvrdi 1688. godine. Tada se nakon vojnog pohoda na Beograd kroz Slavoniju i Podravinu vraćao na svoj posjed u Štajerskoj. Usput je obavio pregled svih postojećih utvrda uz koje je prolazio. Tako je vrlo hladnog jutra, 12. listopada, krenuo iz Virovitice prema Đurđevcu ali je zapeo u Đurđevečkoj šumi, koja je toliko bila neprohodna jer je godinama bila granična šuma između carskoga i osmanskog teritorija. Po svemu sudeći riječ je o nekoj šumi u blizini Đurđevca. S pratnjom je bio prinuđen logorovati u toj šumi, u kojoj za ljude i životinje nije bilo nikakve vode osim kišnice u lokvama na putu. Putom su oštetili kola pa su se morali zadržati u đurđevečkoj utvrdi, ali i odmoriti konje i volove. U utvrdu stigli su sutradan, 13. listopada, a i kiša je padala toga dana. Tek od Đurđevca prema Koprivnici putovali su po dobroj cesti. Tu je zatekao zapovjednika pukovnika baruna Galla. Za utvrdu je napisao da je loše mjesto jer uopće nije utvrđeno, a leži usred močvare. Dalje piše da se s desne strane nalazi predgrađe i palanka, a s lijeve selo gdje se „nastanio“. Sutradan su nastavili put prema Koprivnici. Istoga dana iz zarobljeništva pobjegla su mu tri Raščanina (Srba) i jedna Turkinja, očito zarobljeni tijekom pohoda na Beograd. Otprilike u to vrijeme 1680. godine, oko utvrde nalazilo se 206 kuća, te 100 kuća u Velikom i Malom Brvcu, u kojima je živjelo otprilike 800 – 1.200 stanovnika.

Izvor: PICKL, Othmar. „Slavonija godine 1688.,“  Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, vol. 11, br. 1, Zagreb, 1978., 131-143