Svećenik Stjepan Pavunić rođen je u Virju 13. kolovoza 1875. godine od roditelja Josipa i Ane rođ. Stovrag. Osnovnu školu polazio je u Virju, a gimnaziju u Bjelovaru i u Zagrebu.  Za svećenika je zaređen 29. srpnja 1900. godine, a mladu je misu je služio nekoliko dana kasnije u rodnom Virju. Kao kapelan službovao je u Jamnici (gdje je bio i upravitelj župe), Miholcu, Vrbovcu i Krapini. Godine 1910. postao je župnikom u Vrbovcu gdje se isticao kao marljivi kulturni i društveni djelatnik. Politički je bio opredjeljen za Starčevićevu pravašku stranku, a 1913. godine je izabran za hrvatskog narodnog zastupnika u Saboru. Između 1924. i 1945. godine Pavunić je bio župnik u Koprivnici gdje je također bio vrlo aktivan na vjerskom, kulturnom, političkom i društvenom polju; postao je dekanom Koprivničkog dekanata. Objavljivao je tekstove u raznim novinama, a autor je nekoliko nabožnih knjižica. U Koprvinici je 1945. godine uhićen, zatvoren i zlostavljan od strane vlasti te na posljetku poslan u logore u Velikoj Pisanici, Staroj Gradiški i Lepoglavi (ondje je ministrirao nadbiskupu dr. Alojziju Stepincu kod svetih misa), da bi 1951. godine bio pomilovan i pušten na slobodu. Umro je u Koprivnici 7. ožujka 1959. godine.