Najčešća životinja s kojom se svakodnevno susrećemo svakako je vrabac pokućarac (Passer domesticus L). Hrani se raznim sjemenkama, žitom, kukcima, pupoljcima, te otpadcima ljudske hrane. Gnijezdi se vrlo često ispod krovova ili u zidnim udubinama. Gnijezdo gradi od suhih biljnih dijelova i perja. Jaja nese 2-3 puta tijekom sezone, obično po tri do šest jajeta. Živi u skupinama u naseljima i blizu naselja. Vrapci često se okupljaju u jatima u živicama i grmlju. Zimi češće boravi u gnijezdu. O mladim vrapcima brinu oba roditelja. Već nakon 17 dana vrapčići izlaze iz gnijezda. Životni mu je vijek do pet godina. Đurđevčani su vrapca koji se zadržavao u močvarnim predjelima zvali trsteni vrabec (Acrocephalus arundinaceus L.), jer je obitavao u trstiku. Svojevremeno ih se znalo toliko razmnožiti pa su pravili velike štete u žitu. Ljudi su očajavali, pa su čak išli i kod seoskih gatara ne bi li one otjerale vrapce. Budući da je vrabac svakodnevno bio uz čovjeka, nalazimo ga često u frazeološkim oblicima đurđevečkoga govora, pa i u istoimenom prezimenu. Evo nekoliko primjera:

skočiti kak vrabec dok tuđo projo krade – naglo skočiti

vrnoti kak (dok i) vrabec projo – nikad ne vratiti

debel kak vrabeče glave – velik (o pahulji snijega)

imati za vrapcu nositi – imati malo čega

enti vrapca! / vrabec te e dal! / vrabec te odnesel (skelil, stvoril, zel) – psovke

koga vrapca? – zašto?, zbog čega?

ma vrapca! – nije tako!, ni govora!

vrabec bi ga znal – nitko ne zna, ne zna se