Iz županijskog tiska doznajemo da su 1910. godine u Đurđevcu i Virju vozili fijakeri, koji su prevozili putnike od željezničkog kolodvora i natrag. Virje i Đurđevec bili su tada dva najveća sela u Hrvatskoj, koja su i prostorno bila velika, pa je od jednog kraja sela do drugog trebalo pješačiti i do pola sata. Te godine kraljevska zemaljska vlada odredila je fijakersku pristojbu za oba mjesta – dvije krune za dnevnu i četiri krune za noćnu vožnju. Ostale pojedinosti nisu poznate, no sigurni smo da se običan puk nije vozio fijakerom. Novca za to ionako nije imao, a da i jest, za njega je to bio nepotreban trošak. On se pouzdao u svoje noge i konjsku zapregu.