Đurđevec je postao središtem kotarske oblasti 1881. godine, kada su one i formirane unutar Bjelovarsko-križevačke županije. Đurđevečki kotar obuhvaćao je teritorij općina Đurđevec, Virje, Klošter, Pitomača, Molve i Ferdinandovec. Kotarska je oblast bila nadležna za skrb oko izvršenja zakona, održavanje sigurnosti, javnog reda i mira, zatim za održavanje cesta i mostova, nadziranje vodograđevina, mlinova i nasipa, za izdavanje osobnih isprava i nadzor društava. Na njezinom čelu stajao je predstojnik, u većini slučajeva bio je pravne struke. Od službenika valja spomenuti voditelja oružničke postaje, oružnike, nadcestara, cestare, liječnika, veterinara, građevnog inženjera, kanalistu (službenik zadužen za nadgledanje kanala) i dva pristava (glavna pisara) kojima su pak pomagali pisari koji su uzimani u službu prema potrebi posla. Skoro svi kotarski službenici bili su zapravo „ptice selice“, jer su u svakom kotaru službovali po nekoliko godina, pa i kraće, da bi potom bili premještani u druge kotareve. Tako se nitko nije dugo zadržavao na istome mjestu, a takva metoda omogućavala je efikasno vođenje kotarskih poslova. Nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije, a za vrijeme Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije zvali su se srezovi, da bi se kotarevi nakratko vratili u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Cjelokupna kotarska arhiva nestala je u vihoru Drugoga svjetskog rata i u poraću. Dio su spalili Kozaki loženjem vatre u uredima, a ostalo je komunistička vlast uništila i odvezla na stari papir neposredno nakon svršetka rata. Zgrada kotarske oblasti nalazila se u današnjoj Ulici Đure Basaričeka 36 na zavoju uz samu cestu s lijeve strane. Zgrada je podignuta u drugoj polovici 19. stoljeća. Đurđevečka je općina prizemlje zgrade isprva iznajmljivala za potrebe gostionice. Poslije Drugoga svjetskog rata ponajviše je služila za stanovanje. Na mjestu kotarske zgrade danas stoji poslovna zgrada INA-e, doduše, nešto niže od glavne ceste.