Ferdo Brenner, poznati đurđevečki trgovac, okupio je oko sebe imućne mlade seljake, buduće dioničare, s kojima je nakanio pokrenuti novi paromlin, a koji bi cijenama i uslugom mogao konkurirati postojećim židovskim mlinovima. Već na prvoj skupštini, održanoj 11. rujna 1898. godine prijavilo se preko stotinu budućih dioničara. Dioničkome društvu dobro je poslužila čvrsta i prostrana zgrada stare žitnice (magazina) na brijegu u današnjoj Bjelovarskoj ulici. Zgrada je preuređena u svibnju 1898. godine da bi u prosincu paromlin bio pušten u pogon.

Već 1906. godine društvo je otvorilo paromlin i u Pitomači. Tada su u Đurđevcu djelovala tri paromlina pa je konkurencija bila velika. Stoga je 1910. godine rukovodstvo na čelu sa Ivanom Nöthigom, izučenim mlinarom iz Đurđevca, odlučilo iznajmiti dionički paromlin, a kasnije i prodati, te sav novac uložiti u podizanje novog paromlina u Bjelovaru. Zbog velike krize mlinarstva nakon Prvoga svjetskog rata dolazi do udruživanja kapitala da se veliki mlinovi održe na životu, pogotovo oni u vlasništvu Židova. Tako su mali i srednji mlinovi bili osuđeni na propast. Mlin u Bjelovarskoj ulici životario je mijenjajući vlasnike, mahom Đurđevčane, sve do početka Drugoga svjetskog rata. Navodno je stradao u požaru tijekom Drugoga svjetskog rata.