Želimo li govoriti o povijesti đurđevečke župe obavezno se moramo vratiti na početak 17. stoljeća kada je na pješčanoj uzvisini nedaleko đurđevečke utvrde već bilo formirano omaleno naselje s katoličkim stanovništvom koje je bilo pod zaštitom vojne posade. Postojanje krajiškog naselja s katoličkim stanovništvom podrazumijevalo je obnovu rimokatoličke župe koja je bila propala tijekom osmanskih provala u 16. stoljeću. Postoji pretpostavka da su oko 1614. godine župu u Đurđevcu obnovili franjevci koji su došli iz Koprivnice. Bili su to Ivan i Josip, a nakon nekog vremena Ivan je u Đurđevcu umro a Josip otišao u Dalmaciju, pa su župu preuzeli biskupijski svećenici. Tadašnja je župna crkva bila je posvećena Blaženoj Djevici Mariji od Navještenja čiji se blagdan, zvan Sadovenica, slavi 25. ožujka. Prilikom dovršetka gradnje druge po redu zidane crkve u Đurđevcu 1824. godine, župljani su poželjeli da nebeski zaštitnik bude sveti Juraj, je bio zaštitnik sela i župe u izvornom Đurđevcu, koji su propali u doba prodora Osmanlija u Podravinu. Selo svetog Jurja bilo je smješteno na povišenom dijelu s desne strane raskrižja putova koji vode prema Čepelovcu i Mičetincu. Ostatci tamošnje stare crkve korišteni su kao građevni materijal za gradnju nove župne crkve 1824. godine.