Poznato je da se đurđevečko naselje formiralo na pješčanim gredama okruženima vodom i močvarama. Voda se do Đurđevca slijevala potocima s Bilogore, a s druge su strane dopirale vode nakon izlijevanja rijeke Drave. Velike poplave zadesile su Podravinu 1815. i 1820. godine, kada se Drava izlila kod Hlebina te preko livada uz Molve došla sve do Đurđevca i poplavila dio naselja oko stare župne crkve i župnog dvora u središtu mjesta.

U crkvi je bilo vode skoro do koljena pa župniku Franji Rađi nikako nije bilo moguće služiti mise u poplavljenoj crkvi. Budući da se kapela sv. Rozalije nalazila na povišenijem dijelu naselja na Brvcima, odlučio je služiti mise u dotičnoj kapeli. Međutim, od župnog je dvora morao krenuti čamcem. Možemo pretpostaviti da je prečicom krenuo do kapele, jer bi inače ulicama okolo imao pješačiti do pola sata. Odakle čamac u Đurđevcu koji je toliko daleko udaljen od rijeke Drave? Ovaj podatak potvrđuje da su tadašnje poplave bile učestale, a spomenuti dio naselja oko crkve, ujedno i  najniži od svih ostalih dijelova, bio je podložan poplavama. Stoga je čamac bio jedino moguće prijevozno sredstvo kojim se prečicom moglo brzo prebaciti s jednog na drugi dio naselja.