Pleter (prošče, prosci) je sastavni dio tradicionalne seoske podravske gradnje. Od pletera izrađivane su ograde, zidovi kuća, klijeti i drugih građevina, koševi za kukuruz, a služio je i za pregrađivanje potoka, za gradnju brana na vodi i ojačavanje obala od obrušavanja zemlje. Izrađivao se od vrbovog, ljeskovog i jasikinog protja (pruća). Pruće se sjeklo s proljeća, po Mateju (sv. Matija, 24. veljače), kad je savitljivo i podatno za pletenje. Kod izrade plotova prvo su se u zemlju zabijali kalani bagremovi kolci u jednakim razmacima, otprilike udaljeni jedan od drugoga onoliko koliko je pruće bilo dugačko. Pruće se očistilo od grana i lišća a zatim vodoravno opletalo oko kolja. Uvijek se počinjalo s tanjim krajem. Nakon nekoliko opletenih redova pleter se trebao nabiti da bude gušći i čvršći. Obično se nekakva uža daska postavila vodoravno na pleter i udarala sjekirom sve dok se pleter ne bi zgusnuo. Završetak se mogao ojačati s dva međusobno prepletena jača pruta. Pleter mogao se plesti i uspravno, za što je trebalo vodoravno postaviti u jednakom razmaku tri deblja kolca.  U tom slučaju upotrebljavalo se tanje pruće, obično debljine palca. Rezalo se onoliko dugačko koliko je trebao biti visok plot. Kod gradnje su se istim postupkom popunjavale praznine između podboja na zidu, a zatim se taj pleter ocupal (omazao) blatom pomiješanim pljevom ili sečkanom slamom. Prvo se ocupava iznutra, a kad se maz osuši, onda izvana.