Ako se ima u vidu da je Radić bazu svoje Hrvatske pučke seljačke stranke stvorio u Podravini, za to je imao podebljih razloga. Još kao petnaestogodišnjak proputovao je 1866. godine hrvatskim krajevima, od Zagreba Podravinom do Zemuna, te Posavinom natrag do Siska. Na tom je putovanju spoznao hrvatskog seljaka, naročito Podravca. No, bez Podravaca nije mogao. Bili su mu suđeni. Kao član grupe zagrebačkih studenata sudjelovao je u spaljivanju mađarsku zastavu na Trgu bana Jelačića 10. listopada 1895. godine. Njih 48 je uhićeno te su osuđeni na zatvorske kazne. Među njima su se našla i tri Podravca; studenti prava Matija Vedriš iz Đurđevca i Josip Krnjak iz Kalinovca, te student farmacije Krešimir Fibić, sin Aleksandra Fibića, apotekara u Đurđevcu. Znakovito je da je drugooptuženi Đuro Balaško (rođ. u Brckovljanima 1870.) vodio odvjetničku kancelariju u Đurđevcu od rujna 1906. do 1912. godine., kada je umro. Međutim, te su veze i poznanstva popucale, a oko 1900. godine brat Antun upoznaje ga s Tomom Jalžabetićem, seljakom koji se kao pravaški oporbenjak borio za prevlast u općinskome vijeću s predstavnicima mađaronske Narodne stranke. Jalžabetić je od 1899. godine bio povezan s Antunom Radićem kao suradnik na prikupljanju i zapisivanju narodnih običaja u Đurđevcu, a za Zbornik za narodni život i običaje, kojeg je Antun uređivao. Poznato je da je Stjepan Radić već 1902. godine komunicirao s Jalžabetićem, kada mu je poslao 20 primjeraka svoje knjige, da ih podijeli svojim pristalicama. Nakon vala narodnih skupština, odnosno protumađarskih narodnih prosvjeda u ožujku 1903. Radić je napustio ovaj vid političke borbe, te je 1904. godine  odlučno krenuo k osnivanju seljačke stranke – počevši upravo u Podravini. Tako je Jalžabetić, tada već općinski vijećnik i županijski zastupnik sa zavidnim političkim iskustvom, postao suosnivačem HPSS-a, i jednim od najbližih Radićevih suradnika. Nakon toga Jalžabetić putuje Podravinom i zajedno s ostalim suradnicima okuplja simpatizere, organizira stranačka okupljanja i osniva ogranke po mjestima. Radić je često dolazio u Podravinu. U Đurđevcu se prvi put našao na stranačkoj skupštini 14. veljače 1910. u dvorani svratišta Preradović, kojoj je prisustvovalo 200 pristaša. Poslije se zadržao u višesatnom razgovoru. U nekim je mjestima boravio više puta, ovisno tome koliko je trebalo dati podrške kod pridobivanja seljaka novoj stranki. Međutim, pri slijedećem dolasku u Đurđevec 1. svibnja 1921. godine, Radiću je priređen veličanstveni doček. Stranka je u to vrijeme bila već vrlo jaka i općeprihvaćena kod seljaka, a Jalžabetić ugledan narodni zastupnik u Saboru. Jalžabetić je Radića dočekao i mještanima ga predstavio ispred Braunova paromlina u središtu Đurđevca, gdje je podignut slavoluk. Sve do sajmišta sve su kuće bile okićene hrvatskim i stranačkim zastavama. Tamo je također uređen slavoluk, a na sajmištu se okupilo oko 30.000 ljudi i 500 konjanika. Svirali su tamburaši, dva puhačka orkestra i pjevalo nekoliko djevojačkih zborova. Takav veličanstveni doček u Đurđevcu nije, a vjerojatno ni neće, doživjeti nijedan političar.

Izvori: KOLAR DIMITRIJEVIĆ, Mira i Hrvoje PETRIĆ, „Prilozi povijesti seljačkog pokreta u Podravini (od početka do 1945.), Koprivnica, 2015.; MIHOLEK, Vladimir. Tomo Jalžabetić do osnivanja Hrvatske pučke seljačke stranke braće Radić, Podravina, vol. XII, br. 23, Samobor / Koprivnica, lipanj 2013.