U kajkavskom govoru Đurđevčana kajnur predstavlja jastreba kokošara (Accipiter gentilis L.). No, pod istim imenom podrazumijevaju se i sve ptice sokolovke obitavajuće na našem području. Ovdašnji ljudi nisu dolazili u doticaj s jastrebom kokošarom, jer ga se rijetko vidi. Međutim, bez obzira na to, svaka kokoš dobro zna što je jastreb i kakva opasnost od njega prijeti. Jastreb se hrani mladim zečevima, vjevericama, kunićima i miševima, a od ptica najviše lovi šojke, svrake, domaće golubove, vrane i – domaću perad. To se odnosilo pogotovo na onu koja je obitavala na imanjima uz šume, kao na konaku, na primjer. Brigu o tome vodio je pijetao koji bi specifičnim glasanjem upozorio svoje jato čim bi ugledao jastreba. Posebna se pak briga pridavala čuvanju pilića. U dvorištu bi bili natkriljeni posebnim drvenim gajbama od letvica. Zato su ljudi govorili: Zna i čorava kokoš kaj je kajnur! (uvijek valja znati tko je jači, odakle dolazi opasnost). Druga uzrečica također govori o njegovoj namjeri: zaletavati se kak kajnur (biti agresivan, ratoboran, uporno nasrtati). Treća je pak poslužila u slijedećoj prigodi: kajnur namajnur, deca ti se plačo (govori se ženi koja se skita po selu).