Mlinovi potočari građeni su uz vodu koja se iskopanim, pa i drvenim kanalima dovodila do vodeničnog kola (naper, nalevnak). To je takozvano naljevno kolo na koje voda pada s gornje strane. Takvo kolo puno je uže od vodeničnoga (dravskog) kola. Vlasnik je oko mlina morao posjedovati veću površinu zemlje jer je njom odvodni kanal morao vratiti vodu natrag u korito potoka. Na potoku je uzvodno od mlina bila sagrađena brana (splava) koja je zadržavala i čuvala vodu u koritu ili manjem jezercu za vrijeme manjeg dotoka. Kad je vode bilo previše ispuštala se po potrebi otvaranjem opusta (zapor). Na dovodnom kanalu bio je pak ugrađen manji opust kojim se regulirao dotok vode na kolo. Vodenično kolo s osovinom počivalo je na dva stupa (trjnek). Ostali postroj bio je sličan kao i kod dravske vodenice. U glavnoj prostoriji s postrojenjem bila je i soba u kojoj je stanovao mlinar, dok je u drugoj bilo smješteno žito i brašno. Takav mlin sa dva para kamenja mogao je samljeti u prosjeku 50-60 vreća žita dnevno.

Prvi mlin potočar u blizini đurđevečke utvrde spominje se u pisanim izvoru još 1549., a na zemljovidu 1780. godine. Na zemljovidu najbliži đurđevečkom naselju bili su mlinovi na potoku zvanom Stražnica (poslije Čivičevec). Odmah iza Stiske na samom početku predjela zvanog Taborišče stajala je Szredna Vodeniza (na topografskoj karti nazvana Posszredni mlin). Nešto niže, a bliže Kalinovcu, smještena je Dolny Vodeniza (Lakupićeva), odnosno Dolny mellin, Ako slijedimo tok Stražnice, između Kalinovca i Sesveta nailazimo na Kapitanov Mellin, sjevernije prema Sesvetama i utoku Stražnice u Bistru stoji Sesztilo Mellin i Miklichev Mellin (između Kalinovca i Batinski), a na Bistri iza Sesveta Martinov Mellin. Njima su se koristili Kalinovčani i Sevečani.

Na kartama sjeverno od pijesaka pruža se od Koprivnice i Molva prema istoku potok zvan Bistra na kojem su također ucrtani Gospodinov Mellin kod Molva, slijedi Szenianov (Senjanov) Mellin koji gravitira Virju, a nešto niže na Bistri je Imbrisichev (Imbrišićev) Mellin, koji pak pripada đurđevečkom području. Na istome vodotoku u predjelu Ladna Voda, u blizini Mihine grede, nalazio se Radmanićev mlin, koji je mljeo najduže. Prestao je s radom između 1873. i 1880. godine.

Veći broj mlinova nalazio se na potocima koji su se spuštali s Bilogore uz sela Sirova Katalena, Budrovec, Čepelovec, Sveta Ana, Hampovica, Šemovci, Miholjanec i Virje. Na potoku Katalena, koji se nakon sela Sirova Katalena spuštao u nizinski tok prema Kloštru i prolazio uz zapadnu stranu šume Seča, bilo je 8 mlinova, na Barni kod Čepelovca 4, na Svetojanskom jarku kod Svete Ane jedan, na Hotovi kod Hampovice jedan, a na Zdelji između Miholjanca i Virja četiri, te iza Virja prema Molvama dva mlina. Spomenuti su mlinovi tijekom vremena često mijenjali vlasnike, pa tako i svoja imena.