Početkom 1890-ih diljem Hrvatske djelovalo je čak pedesetak gospodarskih podružnica čiji je zadatak bio unapređenje svih grana poljoprivrede i stočarstva. Podružnica Gospodarskoga društva u Đurđevcu, koja je pokrivala područje cijeloga đurđevečkoga kotara, osnovana je dosta kasno, tek 15. siječnja 1891. godine. Osnivačka skupština održana je u prijepodnevnim satima u dvorani gostionice Josipa Nöthiga, đurđevečkoga veleposjednika. Skupilo se tada stotinjak ondašnjih uglednijih ljudi i ponešto seljaka s područja cijeloga kotara. Skupštinu je otvorio kotarski predstojnik dr. Milan Brezinšćak, a govorom mu se pridružio i Josip Banješ, župnik u Đurđevcu. Brezinšćak je tada izabran za predsjednika, Banješ za potpredsjednika, a za članove upravnog odbora Josip Nöthig, odvjetnik Andrija Peršić, veleposjednik Stevo Đorđević iz Pitomače, učitelji Ivan Topolčić i Ivo Topolovčan, te kotarski pristav Ivan Starčević. Za tajnika je izabran Ivan Topolčić, koji je u to vrijeme obnašao dužnost školskog ravnatelja, a za blagajnika Peršić. Tom prilikom odmah se učlanilo 130 ljudi. Podružnica je davala seljacima savjete putem raznovrsnih gospodarskih predavanja, poklanjala im razno sjemenje, iznajmljivala svoje poljoprivredne strojeve, te davala na korištenje svoje rasplodne bikove i neraste. Djelovala je učinkovito na razvoj poljoprivrede i stočarstva đurđevečkog kraja i bila dobra priprema za uvođenje seljačkoga zadrugarstva koje se pokrenulo početkom 20. stoljeća. Stoga je rad podružnice prekinut već 1907. prilikom preustroja društva u zadrugu, budući da nije u zakonskom roku obavila pretvorbu. Jedan od razloga vjerojatno je taj što se seljaštvo okrenulo novoosnovanoj Hrvatskoj seljačkoj zadruzi (1901.) jer je davala gotov novac u vidu zajmova za podizanje i jačanje njihovih gospodarstava.