![8](https://i0.wp.com/podravske-sirine.com.hr/wp-content/uploads/2016/07/8-2-187x300.jpg?resize=187%2C300)
S prvim zidanim kućama pojavili su se i pravi dimnjaci. U tradicijskim podravskim drvenim kućama koristilo se otvoreno ognjište pa je dim slobodno odlazio u potkrovlje, te kroz slamu ili šindru u zrak. Zbog toga je prijetila velika opasnost od požara.
![2](https://i0.wp.com/podravske-sirine.com.hr/wp-content/uploads/2016/07/2-23-300x225.jpg?resize=300%2C225)
U kućama građenima od opeke zidane su peći, pa tako i dimnjaci koje se trebalo redovito čistiti i održavati. Tako smo došli i do dimnjačara koji su obilazili kuće i roštali po dimnjacima. U Đurđevcu su u 19. stoljeću zabilježeni dimnjačari Đuro Jagić (1883.), Ivan Kostić (1888.), Josip Kalivoda (1898.) te Đuro i Josip Dokuš (1902.).
![3](https://i0.wp.com/podravske-sirine.com.hr/wp-content/uploads/2016/07/3-20-300x225.jpg?resize=300%2C225)
Stariji se sjećaju pokojnih dimnjačara Lukaša, Matonđe, Martina Šiptara i Talijana. Da su živi, svi bi mogli ispričati mnoge dogodovštine koje su doživjeli na poslu kojeg se nevoljko tko prihvaćao. Prema sačuvanim računima možemo doznati i za prve poslijeratne dimnjačare koji su radili u Đurđevcu (Bednaš, Friščić).
KOMENTARI