Ivan Stanišić Hans rođen je u Đurđevcu 21. lipnja 1936. godine a živi u Koprivnici. Svršio je Višu pedagošku školu (likovni smjer) a nakon kraćeg rada u školi prešao je u poduzeće Podravka, gdje je djelovao kao grafički dizajner ambalaže Podravkinih proizvoda i reklama, sve do umirovljenja 1997. godine. Još kao mladić zajedno s nekoliko koprivničkih glazbenika 1960-ih osniva zabavni orkestar Podravka, a nakon toga poznati glazbeni sastav Panonia, u kojem je svirao s Ivanom Hanžekom, nastavnikom glazbenog odgoja u Đurđevcu. Sa svojim sastavima pratio je mnoge tadašnje popularne hrvatske pjevače na njihovim koncertima. Pored sviranja i pjevanja bavio se i skladanjem. Autor je sedamdesetak skladbi, od kojih su mu neke snimljene u zagrebačkom Jugotonu. Osim toga, svirao je i u jazz-orkestru Big Band Soul i zabavnom orkestru omladinskog KUD-a Fran Galović u Koprivnici. Aktivno se bavio slikarstvom (ulje na staklu) djelujući u likovnoj sekciji Podravka 72 KUD-a Podravka. Slike mu motivima podsjećaju na naivu (narodni običaji), ali su zapravo stvorene u duhu realizma, vrlo svojstvenom stilu po kojem je prepoznatljiv. Okušao se i u portretiranju. Od 1964. godine izlagao je na nekoliko samostalnih, te na 90-ak skupnih izložaba u Hrvatskoj i inozemstvu. Okušao se i u ilustriranju tiskanih izdanja: časopis Kaj (Zagreb, 1982.), zbirka poezije Mirjane Matiša I bilo je tak … (Koprivnica, 1985.), knjiga Mate Kudumije Petnaest hiljada vagona smrti (Đurđevac,1966.), te nekoliko brojeva časopisa Bilogorski planinar. Umro je u Koprivnici 2022. godine.

Izvori: Glas Podravine (1964., 1979., 1982.); https://croatiannaiveartinfo.blogspot.com/2011/09/lvan-stanisic-hans.html