Budući da je đurđevečka Podravina smještena na najnižem dijelu toka rijeke Drave bila je podložna čestim poplavama, odnosno izljevanjima dravskih i zaobalnih voda, a velika su područja bila pod vodom većim dijelom godine. Oranice smještene na povišenijim terenima koliko su toliko odolijevale, ali su zato livade učestalo poplavljivane. I samo je đurđevečko naselje bilo okruženo močvarama i vodom. Jedino rješenje vidlo se u meliorativnim zahvatima, odnosno isušivanju terena kopanjem kanala. Zato se već u krajiško doba (1825.) prišlo izradi projekata za regulaciju potoka Bistra i njezinih pritoka, dok se kopanjem započelo 1840-ih. Tada su već bili podignuti pojedini nasipi na rijeci Dravi čiji se tok uređivao i presijecanjem velikih meandara. S ovim se radovima krenulo još 1780-ih. Potok Bistra, koji se pruža usporedno s Dravom, stvarao je velikih problema žiteljima Hlebina, Molva i Sesveta, jer je preuzimao i vode pojedinih bilogorskih potoka. Osim toga, potoci su se brzo punili nanosima zemlje i pijeska, pa su se učestalo izljevali. Prvo su prokopani i kanalizirani potoci Bistra, Komarnica i Čivićevac, a kasnije se krenulo kopanjem novih kanala. Nakon 1868. godine došlo je do osnivanja Kulturno-tehničkog odsjeka pri zemaljskoj vladi zaduženog za održavanje vodotoka. Tako je krajem 1880-ih osim kopanja novih kanala uslijedilo i čišćenje i produbljivanje dotad postojećih vodotokova. Godine 1891. ustrojena je posebna građevna uprava za kanalizaciju pri kotarskoj oblasti u Đurđevcu povjerena civilnom tehniku pod nadzorom županijskog tehničkog izvjestitelja. Uprava je provodila redovna čišćenja i produbljivanja za koja je utrošeno mnogo novca kojim su se plaćali težaki. Podravci su tako odradili sate i sate uz krvave žuljeve bosi u hladnoj vodi i blatu. Svaka je općina bila zadužena za održavanje kanala na svome području. Intenzivniji radovi na isušivanju provođeni su u prvoj polovici 20. stoljeća i trajali su sve do 1940. godine. I u novim državama (Kraljevina Jugoslavija, NDH, SFRJ) također su ustrojeni tehnički odjeli koji su brinuli o njihovu uređenju, sa sjedištima u Koprivnici, Bjelovaru i Osijeku. Tek krajem 1953. osnovana je vodna zajednica Đurđevačka Podravina sa sjedištem u Đurđevcu među mještanima zvana Vodna), a 1974. godine promijenila je ime u Vodoprivredno poduzeće Bistra. Nakon svih provedenih radova đurđevečka je Podravina kao rijetko koji dio hrvatskog teritorija premrežena brojnim kanalima, ali je zato sav teren isušen i pretvoren u obradive površine i livade.

Fotografije snimio Marijan Slunjski