Veliki požar planuo je u Đurđevcu 22. kolovoza 1899. godine oko 11 sati, koji su najavile trube i zvonjava crkvenih zvona. Požar je zadesio kuću Ivana Perokovića u Bjelovarskoj ulici. Kuća se nalazila na samome početku ulice, na desnom uglu, tako da su bile ugrožene i susjedne kuće na lijevoj strani glavne ulice koja vodi prema Virju. Djeca su zapalila stog slame a vjetar je vatru brzo raširio skoro cijelom ulicom. U velikoj se opasnosti našla i zgrada obližnjeg paromlina Podravina d.d. na brijegu u središnjem dijelu ulice. Na požarište su stigli vatrogasci iz Virja, Kalinovca, Pitomače, Kloštra, Molva, Koprivnice i Bjelovara. Bjelovarski gradonačelnik Simo Blaževac, ujedno i predsjednik tamošnjega vatrogasnog društva, doveo je jedan odjel bjelovarskih vatrogasaca na čelu s vođom Slavoljubom Filipanom, a vojska im je povjerila konje i kola. Njima su se priključila i dva časnika s nekolicinom vojnika, a prisutan je bio čak i podžupan Georgijević. U spašavanju susjedne ulice osim vatrogasaca bilo je zauzeto mnoštvo mještana.Požar je lokaliziran tek oko 18 sati. Izgorjelo je 15 kuća, 19 staja, 22 svinjca i neke tri zgrade. Procijenjena šteta iznosila je 20.188 forinti. Samo jedno je gospodarstvo bilo osigurano, i to na 400 forinti kod osiguravajućeg zavoda Croatia. Čak četvore su novine pisale o ovoj velikoj nesreći. Na kraju je 15 obitelji ostalo bez igdje ičega, pa se prišlo prikupljanju potrebne pomoći da ljudi stanu na noge. Odazvala se i kraljevska vlada s 400 forinti. Bio je to posljednji veliki požar u Đurđevcu koji je mještane konačno potaknuo na osnivanje vatrogasnog društva, o čemu se pomalo razmišljalo već desetak godina. To se i ostvarilo u veljači sljedeće godine.