Peščani, treščani,

nemajo kruva ni vode,

samo malo lobode,

da si grlo zaslade!  

Ova stihovna rugalica odnosi se na stanovnike dijela Đurđevca zvanog Peski. To je naselje nastalo na pjeskovitim brežuljcima, a nastanjivao ga je isprva uglavnom siromašni puk, što se vidi i u navedenim stihovima. Prilikom dioba obiteljskih zadruga sredinom 19. stoljeća ondašnja je vojna krajiška vlast siromašnima besplatno davala parcele na Peskima gdje su zasnivali svoja nova domaćinstva. To je najmlađi dio đurđevečkoga naselja kojeg su prije naseljavanja zvali Bregi – po brežuljcima žutog pijeska. Upravo je pjeskovito tlo, odnosno goli pijesak, bio razlog naseljavanja sirotinje koja si nije mogla priuštiti gradnju kuća u boljim dijelovima Đurđevca.

Svaki stih vjerodostojno ocrtava Peščana mršavoga, gladnoga i siromašnoga kao što je i škrti pijesak na kojem je živio. Rugalica zacijelo nije ponikla na Peskima, nego u nekom od ostalih dijelova đurđevečkog naselja. Danas je ova rugalica skoro zaboravljena, a nema ni uporišta u stvarnosti. Do izražaja je dolazila u prošlim vremenima.