Sveti Valentin jedan je svetaca o kojem nemamo sigurnih povijesnih podataka, premda je njegovo štovanje vrlo rašireno u svijetu. Raspoloživi podatci više su legende nego stvarne činjenice. Sveca danas najviše poznajemo kao zaštitnika zaljubljenih, jer je prema jednoj od legendi volio ruže koje je poklanjao zaručnicima za sretan brak.

Premda se Valentin na đurđevečkom kaže Valent, stari Đurđevčani uvijek su govorili sv. Valentin. Slavljenje Valentinova kao dana zaljubljenih ne spada u našu tradiciju iako je rašireno u nas, već je to običaj zapadnjačkih, ponajviše anglosaksonskih zemalja. U obilježavanju Valentinova na kajkavskim područjima prevladava vjerovanje da se tada žene ftiči, odnosno da se u to vrijeme neke ptice počinju pariti. U Đurđevcu se još kaže da Valentin ftičom klune raspira. Djeci se znalo govoriti da moraju ići bosa po snijegu do prve seče (živice) iskat vrapce koji se žene, ili pod rast živičnak barilce brat. Stariji su djecu uvjeravali da je tamo prava gozba. Neki su to povjerovali, ali su na kraju prozeblih nogu ipak odustali na pola puta. Izgleda da gozbe nikad nijedno dijete nije vidjelo. Tog se dana postilo i zagovaralo svecu protiv padavice.