Naravno da spolovina nema veze sa spolom i spolovilom, nego je riječ o napolici. Što to konkretno znači? To je vrsta suradnje između dvije strane koje, na primjer, ljetinu ili koje drugo dobro dijele popola bez posredovanja novca. Na primjer, vlasnik daje oranicu, livadu ili vinograd, a napoličar (spolovnak) obradu, pa na kraju urod dijele popola ili prema dogovoru. Postojala je i mogućnost obrade s trejtine (iz trećine), kojom su dvije trećine pripadale vlasniku a trećina onomu koji obrađuje. Isto tako mogao je tko dati bređu kravu na hranjenje a novac od prodanog teleta dijelili su na polovice, dok je mlijeko ostalo hranitelju. Kod žetve, vlasniku je u starije vrijeme pripadalo žito a žeteocima slama i pljeva. Ponekad su se na spolu davale i gorice, obično na više godina. Od svinja najviše su se na spolu davali nazimki (prase od oko 30 kg). Kod pogodbe dogovorena je težina koju napoličar hranjenjem mora postići, ili su se pak dogovarali na mjesece ili fiksni rok hranjenja. Odojci su se davali na rok od šest mjeseci ili dok ne postignu težinu od 70 kg. Kada su se ispunili uvjeti pogodbe, uslijedila je dioba. Ako je vlasnik dao spolovnaku deset odojaka, svaki je diobom dobio pet. Nešto slično događalo se s radnim konjima. Ako su bila dvojica konjara s po jednim konjem (supregi), onda su su suprežili, odnosno sprezali konje za oranje ili kakve druge radove, primjerice, prema veličini njive ili prema dogovoru. Na spolu se davala košnja trave, sjeća kukuruzovine, branje jabuka, rušenje drva, pečenje rakije i drugo, ali dati komu ženu na spolu, ili na posudbu, na to sigurno ne bi pristao nijedan muž. O tome lijepo govori stara poslovica: Žena, biciklin i vura, ne posođujo se!