Do sredine 19. stoljeća obrtnici na području Đurđevečke krajiške pukovnije djelovali su u tri krajiška ceha, odnosno obrtničke bratovštine. Vojne su vlasti tada dozvolile osnivanje obrtničkih bratovština i na područjima kapetanija, kao i u ostalim većim mjestima. Tom prilikom došlo je do izdvajanja obrtnika pa se bratovštine osnivaju u Pitomači (1862.), Virju (1867.), te Novigradu, a nakon razvojačenja, 1885. godine u Kalinovcu i 1890. godine u Kloštru Podravskome. Od njih se najprije razvila Pitomača kao izrazito obrtničko središte čiji su se obrtnici izdvojili iz sastava triju obrtničkih bratovština u Đurđevcu. Odvojili su se na temelju međusobnog sporazuma, pa su 1. siječnja 1862. godine osnovali svoju bratovštinu pod imenom Pitomačka zanatska zadružnica. Ona je obuhvaćala područje svoje satnije (Pitomača, Kladare, Otrovanec, Sedlarica, Črešnjevica, Grabrovnica, Dinjevac, Kloštar, Oderjan, Sesvete, Budančevica, Kozarevac, Prugovac i Suha Katalena). Naredbom general-komande od 20. lipnja 1864. godine trebala je dobiti otpremninu od 240 forinti; od Prve obrtničke zadruge 100, Druge 80, a od Treće 60 forinti. Svoje obveze prema pitomačkim obrtnicima zadruge su namirile 16. siječnja 1868. godine. Prve dvije su isplatile dogovorene svote, dok je Treća obrtnička zadruga dala 20 forinti i tri obveznice. Pravila Zadružnice uglavnom su bila ista kao i u prethodnim krajiškim bratovštinama, a odobrena su od generalne komande 1864. godine. Prvi predsjednik bio je krznar Ivan Macgajn. Dolaskom civilne vlasti u ovo područje i uspostavom Bjelovarske županije Zadružnica je promijenila  naziv u Prva obrtnička zadruga Pitomača, da bi njezinu tradiciju nastavila Prva obrtna štednokreditna zadruga, koja se po broju članova 1980. godine nalazila čak na četvrtom mjestu u Hrvatskoj.

Izvor: LAUŠ, Mirko. „Prva štedno-kreditna zadruga u Pitomači, Podravski izbornik 81“, Koprivnica, 1981.