U nedostatku veterinara narodna je medicina itekako bila djelotvorna pri liječenju stoke od raznih bolesti. Ponekad je trebalo biti i brz da bi se otklonio uzrok zdravstvenog problema, makar je i bilo veterinara. To se, primjerice, odnosilo kod nadutosti goveda. Ona se nekad često javljala jer je blago bilo vani na ispaši, samo ili pod paskom pastira čordaša koji su se tada znali zaokupiti drugim stvarima umjesto da su pazili stado, pa je pokoje blašče uvijek skrenulo u djetelinu. Pri nadutost goveda dolazi do proširenja buraga zbog obilnog nakupljanja plinova koji se stvaraju od prekomjerne ishrane raznim djetelinama i mahunarkama, ali se znalo dogoditi i da je pojedino grlo bilo osjetljivo na takvu hranu i u manjim količinama. Zbog širenja plinova u buragu dolazi do otežanog disanja i uginuća. Stoga je trebalo pravovremeno postupiti. Ljudi nisu čekali veterinara nego su sami prišli spašavanju goveda. Prvo se pokušalo potaknuti podrigivanje tako se govedu izvuče jezik, ako je to moguće, u protivnom se masirao trbuh ili se udaralo i pritiskalo rukom na lijevoj slabini. Najposlije se trbuh stezao užetom. Ako ni to ne bi uspjelo, onda se burag probušio posebnim metalnim šiljkom da se plin oslobodi. Najbolje mjesto za probadanje je na najvišem mjestu na sredini između kuka i zadnjeg rebra, okomito na trbušastu stijenu. Otvor pri šištanju plina povremeno se prstom morao začepljivati. To je nekad znao svaki bolji gospodar, no nisu svi bili tome vični. Otkako se blago počelo sve više uzgajati i hraniti u staji do ovoga je sve rjeđe dolazilo.