O prvom detaljnijem opisu izgleda đurđevečke utvrde saznajemo iz vojnog izvještaja koji potječe iz 1549. godine. Utvrdu su tada obišli graditelj i vrhovni nadzornik slavonskih krajiških utvrda Dominik dell’ Allio, te Adam Trautmannsdorf. U svom izvještaju pišu o lošem stanju utvrde i potrebnim hitnim zahvatima na njezinu popravku. Središnju su kulu zatekli bez krova. Bočno od kule dva su nedovršena krilna zida koja završavaju s dvije okrugle kule. Cijela utvrda bila je okružna grabama na čijim je nasipima nekada bila drvena ograda, odnosno palisada. Utvrdu je s omalenim naseljem spajao drveni most toliko trošan da se njime moglo prolaziti samo pješice. Desetak godina kasnije, točnije nakon 1556. godine, nastaje i prvi kartografski prikaz utvrde s naseljem. Izradio ga je talijanski carski inženjer i kartograf Nicolo Angielini. Angielinijev tlocrt utvrde ima iznimnu važnost jer je stanje koje prikazuje otprilike isto onome koje detaljno opisuje dell’Allio. Možemo vidjeti da je utvrda u tlocrtu nepravilni sedmerostranični poligon koji zatvara malo unutarnje dvorište. Cijeli je objekt izvana poduprt kontraforima koje su sagrađene nakon del’Alijeva opisa iz 1549. godine. Sada vidimo da je unutarnji i vanjski dio obrambenog sustava pod krovom. Utvrda ima i vanjsko dvorište zatvoreno zidovima i ugaonim kulama koje su okrenute prema naselju. Pod krovištem jugoistočne kule nalazila se otvorena galerija u funkciji promatračnice. Šezdesetih godina 17. stoljeća stručnjak za utvrde i vojni topograf Martin Stier obišao je Đurđevec. U sklopu svoga izvještaja izradio je plan utvrde, kao i plan s prijedlozima njezine modernizacije. Stierov plan jasno ilustrira promjene koje su u međuvremenu nastale na utvrdi. Stari dio utvrde sada ima 13 kontrafora, dakle više nego danas. Ulazna kula izgleda kao i danas te predstavlja ulaz u unutarnje dvorište utvrde.

Ulazna je kula očito dograđena na staru. Na taj način potpuno je zatvoren unutarnji sklop stare utvrde kako bi u slučaju prodora neprijatelja u vanjsko dvorište omogućila obranu unutarnjeg dvorišta. O izgledu utvrde u 18. stoljeću svjedoči plan nepoznatog autora iz 1730. godine koji donosi bočni pogled u obliku vedute te tlocrt utvrde po etažama. Tlocrt nam tako prvi put detaljno prikazuje unutarnju strukturu utvrde s vrlo opširnom legendom. Nadalje može se vidjeti da u dvorišnom prostoru uz unutarnju stranu obrambenih zidova postoji više dozidanih objekata za potrebe vojske: spremišta, stanovi, staje, stražarnice i slično. Iz vanjskog dvorišta u stari dio utvrde ulazi se kroz ulaznu kulu koja je služila za čuvanje baruta. Vanjske obrambene kule na istočnoj strani utvrde pokrivene su drvenim krovištem ispod kojeg se nalazi otvorena galerija.