Sesvete se kao posjed spominju tek u drugoj polovini 15. stoljeća, kad se u vezi s posjedom spominje Ivan Vitez de Omnium Sanctorum,a do kraja stoljeća i drugi članovi obitelji sa pripadajućim im zemljama u okolici. Dokumenti kazuju da su početkom 16. stoljeća Sesvete s posjedom bile veličine od 20-34 porezna dima. Posjed je popisan u kotaru Gušćje-Vaška a ovdašnja župa Svih Svetih pripadala je komarničkom arhiđakonatu. U povijesnim izvorima spominju se imanja na posjedu; Vranošinec, Podblatje, Ternovica, Dežanovec, Dragašovec, Lopatko i Podbrezja, ali ih je danas teško pronaći, odnosno smjestiti u tom prostoru. Posjedom se upravljalo iz plemićke kurije u Sesvetama. Nažalost, i o njoj postoji malo povijesnih podataka. Sama se crkva in paludibus (u močvarama) spominje puno prije, u popisu župa (1334.), pa je prema njoj posjed dobio ime. Posjed je uslijed osmanskih provala opustio prije sredine 16. stoljeća, te kao takav bio pust i nenaseljen više od sto godina. Crkva se, odnosno  njezini ostatci, ponovno spominje u izvještaju kanonske vizitacije 1615., a 1744. godine zapisano je da je zidana. U izvještaju iz 1746. godine stoji da se sjeverno od nje nalaze ostatci nekog zida, možda stare crkve ili plemićke kurije. Prema tome, današnje Podravske Sesvete nalaze se na mjestu istoimenoga srednjovjekovnoga naselja.

Izvor: PAVLEŠ, Ranko. „Podravske Sesvete u srednjem vijeku“. Scientia Podraviana, god.  XX, br. 22, prosinac  2008., 14-16